Autor ovih redova je danas posjetio fakultet na kojem je nedavno okončao prvi ciklus bolonjskog studija, odsjek komparativne književnosti.
Kad kažem nedavno pri tome mislim prošle sedmice. Zašto je ovo bitno?
Kako mi nije padalo na pamet upuštati se u avanturu drugog ciklusa studija na Sarajevskom univerzitetu, gdje riječ avantura zapravo dublira za daleko nepristojnije riječi kao što su noćna mora, apokalipsa, elementarna nepogoda, katastrofa, užas (nad užasima), horor i sl., pošao sam tako da izvadim ono što se (tako mi rekoše) naziva program studija, gdje su lijepo navedeni svi predmeti koje je ovaj nesretnik položio zajedno sa sažetim opisom tog istog predmeta.
Nakon kraćeg razgovora sa gospođom Šeficom studentske službe obavješten sam da se to zaista može dobiti ukoliko se popuni zahtjev koji se preda na studentsku službu, ALI, budući da sam prestao biti student prije samo dva dana, to se sinko moj, jelte, plaća. Čas posla. Uzmeš uplatnicu, uplatiš 50 km, predaš uplatnicu sa zahtjevom i VOILA, dobiješ to što si tražio, zajedno sa fantomskim svrabežom u predjelu anusa koji kao da naslućuje da je penetriran grubim i debelim kurcem našeg birokratskog monstruma.
U čemu je problem, što ja serendam i što bi se neko uopšte trebao zamarati mojom mukom?
E pa zato što ni vama, odnosno ni vašoj djeci, prijateljima, ženi, djevojci, momku ili mužu takođe NEĆE reći da se to može dobiti za DŽ sve dok ste blagoslovljeni (priznajte da ste vidjeli navodnike iako ih nema, potpuno opravdano) statusom studenta našeg nenadjebivog univerziteta grada Sarajeva.
Ali to što mi niko ništa nije rekao možda i nije toliki problem. Možda sam samo slabo informisan. Ono što meni ne da mira i što me tjera da se češem po šupku, koji ne prestaje da me fantomski češe, je pitanje ZAŠTO moram platiti za nešto što je u potpunosti javno i što se može naći i na stranici fakulteta?
Visokoškolsko obrazovanje u Bosni i Hercegovini odiše alan fordovskim humorom. Ali neće vas natjerati na onaj bezbrižni smijeh djeteta kojem suze frcaju dok lista spomenuti strip. Može izmamiti jedan od onih izbezumljenih osmijeha što se klebere sa same granice ludila.
Možda me je zato gospođa sa studentske ispratila zabrinutim pogledom.
Besplatno obrazovanje?
Samo na papiru. Toaletnom. Usranom.
