Nedime sine šta nam ovo rade.... ko u Kantonu Sarajevo želi šta i kome da pokaže ? Koliko će nas koštati koalicija neprirodnih partnera, ko će u toj koaliciji kome pokazati da je nesposobniji, ko će namočiti koga u koga ? Šta u svemu tome rade opozicione stranke u liku i nedjelu SZBiH ili SZBB.... ? Kao neki onako solidan kriminalistički roman, takav je život nas djece sa sarajevskog kolodvora. Malo malo prijete nam plinom, strujom, vodom, prijeti nam GRAS, a mi za svo to vrijeme plaćamo li plaćamo. Kad kažem plaćamo mislim na sve, mi smo ti koji finansiramo svu ovu hujdurmu da ne kažem zajebanciju, mi smo ti koji nakon što damo novac zavežemo gubicu i klepimo ušima. Tako poklopljeni nadamo se da neće nama pasti na glavu dio fasade, da se nećemo otrovati u nekom od grilova, da nećemo upasti u Miljacku i otrovati se nekom jakom kiselinom. Sve se furamo da će nas fuliti čakija, bomba ili šta već onako u prolazu kad se budu razračunavali oni koji rade oko gudre, prostitucije ili čega već..nadamo se da će nas fuliti korupcija u obrazovanju, zdravstvu ili gdje već. Hoću da kažem da stanje u gradu i njegovoj okolici za mirnodopskog vremena nikad nije bilo gore, zašto to ne reći onako punih ustiju, kome postaviti pitanje zašto je to tako, koliko puta treba i na koji način postaviti to jedno pitanje i nadati se odgovoru ? Koalicioni partneri se smiješe, no smiješili su se svi do sada dok su zavlačili svoje prljave i masne šape u naše džepove, pa zašto bi se sada ovi razlikovali od onih, ono malo poslije protesta oni sarajevskih kada smo se zajebali pa nismo uletili u zgradu vlade stanje je na oko bilo malo drugačije.... Jedini razlog tomu bio je (možda) strah od ponavljanja 10 000 ljudi oko zgrade vlade ili gdje već jer tolike ljude ni policija ne može da kontroliše, vojska također, pendrek tu posustaje, a kad se to desi zavladaju psovke, kamenice, gnijev i snaga motika i soha. Gdje je sada zapelo, dobro znamo da zeleni, ali ni crveni nemaju kapaciteta za sve pozicije na koje pikiraju. Nemaju oni skupa kadra za sva ministarstva, sve fotelje direktorske u javnim i drugim preduzećima, rastjerali su oni čak i u svojim redovima sve one koji misle svojom glavom, nema tamo sposobnih ,a sve ono što je preostalo jesu podobni ljigavci nemušti i nezasiti... Sa druge strane jasni su meni oni, jasni su mi svi amidžići, dajdžići, tetići, sva ta svojta seoska i kakva već. Njihov je interes meni jasan, za što manje rada i truda dobiti što je moguće veću platu i jače beneficije, no nisam više sam sebi jasan... pa jebote neki dan zaustavi me policija u pola bijela dana i kaže papak meni... znate li razlog zaustavljanja.. ja kažem valjda rutinska kontrola... jok kaže on meni onako masan i debo, far vam ne radi ali niste ni vezani ,a akcija „pojas“ je u toku. Uzvratih ja radi far ali mi je vjerovatno sijalica pregorila, imam rezervnu ali ne umijem promijeniti jer mala je hauba a svašta u njoj ima, a akcija kakva akcija jer to hapsite neke političare il prave kriminalce. Ili barem one koje lome klupe i bacaju kante u Miljacku.. ...Na to meni hladno drotina reče, ma jook akcija je za pojas , a vi niste vezani i za to vam ide prekršajni nalog od 40 KM.... gleda u mene onako kako samo oni to znaju, glumi neko moć, za pojasom mu štoljpi, a on nikakav... razdrljen, masan, neobrijan.... i kao da čeka da mu ja kažem možemo li se šta dogovoriti.... osta ja ustrajan da mu ne opsujem i komandira i državu i onaj pištolj za pojasom... no ostah miran i rekoh mu ma piši prika nije pijaca.... a bolje bi Vam bilo da kakvu ozbiljniju akciju organizujete... nek se zove „lopov“ il „nametnik“... jebo pojas.... bar u gradu ! Ova mala poučna priča o načinu ferceranja ove države je u biti naša priča, to je priča o vodovodu o toplanama, o GRASU... ma o svemu. Sve dok svako ne bude radio svoj posao mi ćemo biti u qurcu, preko naših leđa političke nesposobne stranke dokazivati će ko je sposobniji ,a ko nesposobniji... za to vrijeme mi ćemo piti vodu sumnjivog kvaliteta punu hlora i kamenca, vozati ćemo se u govnavim bakterijama zagađenim i raspadnutim vozilima javnog prevoza, strijepiti ćemo za sebe i svoju djecu zbog sitnih i krupnih kriminalaca, biti ćemo u neizvjesnosti hoće li il neće biti plina, za koliko će poskupiti gorivo i tako dalje... djeca će nam se rađati u porodilištima punim MRSE... Mi obični ljudi u ovoj državi u ovom smrdljivom kantonu plaćamo veoma skupo sve ,a za uzvrat dobivamo minimalnu uslugu izuzetno lošeg kvaliteta... Tako će biti dok sistemu, dok strankama, dok samima sebi ne pokažemo i dokažemo da smo mi ovdje glavni jer baš mi punimo budžete, jer mi finansiramo plate naradnika u javnim preduzećima u državnoj administraciji... kad bi mi prestali recimo da plaćamo račune, kad bi prestali da plaćamo kazne, kad bi se usudili pokazati onu mrvu dostojanstva... ovaj sistem zasnovan na rođačkim stranačkim, nacionalnim i rodnim uzusima pao bi u roku od šest mjeseci. Pitanje je samo jesmo li mi dovoljno ogladnili, ožednili i jesmo li i po koju cijenu spremni okaniti se dogmi i nacionalnih laži i obmana.... Samo nemoj da mi sada neko kaže da radnici Vodovoda ili GRASA u sebi imaju mrvu onog radničkog dostojanstva jer tamo ima toliko viška kadra toliko zaposlenih preko štela i veza, toliko ima nesposobnih ali podobnih da ta sva priča o buđenju radničkog ponosa i solidarnosti jednostavno ne stoji, a sve ovo izneseno mogu i matematički dokazati !





