Evo danas cijelo popodne gledam sa prozora pet ili šest tramvaja u snijegu i pitam se koliko je ovo stanje oko nas zaista vanredno...
Shvatam ja splićane sa trideset centimetara snijega , neumljane ili mostarce sa pedeset, golemo je to i sve skupa više je društveni događaj neki, a ne samo puko padanje snijega. Izaziva im snijeg neprilike po cesti, ljudi nemaju naviku da on pada i još na sve to malo ko ima zimske gume ili zna šta su lanci...
Kod nas mnoga su mjesta odsječena od “svijeta”, shvatam to jer i sam obilazio sam rubne dijelove mnogih opština u BiH, mogu samo zamisliti kako je sada u okolici Vareša, Foče, Konjica, Olova, Kladnja, Rudog, Goražda, Višegrada, Jablanice, Trnova, Drvara, Srebrenice.... vjerujem da stanje je zaista teško...
Koliko čujem u Republici Srpskoj nema vanrednog stanja, nema veze što je dobar dio opština i sam proglasio vanredno stanje, ipak i uprkos svemu RS se želi prikazati kao bolji dio Bosne i Hercegovine.. kakve li ironije... U Federaciji Bosne i Hercegovine proglašeno je vanredno stanje i civilna zaštita ima obavezu da koordinira i komanduje, da raspoređuje mehanizaciju i sve što treba kako bi se što prije otkopali. .. kakve li ironije...
U gradu Sarajevu zbog naslijeđa Stranke Demokratske Akcije i Stranke za (lafo) Bosnu i Hercegovini te zbog izuzetno loših kadrovskih i drugih rješenja Socijal Demokratske Partije tramvaji su u snijegu evo tri ili četri dana.(to je samo slikovit primjer)... u čiščenju pruge pomaže Turski bataljon i odred od nekih dvadesetak studenata... ako znamo da gras ima oko 1800 radnika i radnica... u čemu je problem?
Ukoliko znamo da se na vremenske nepogode najbolje odgovara preventivnim djelovanjem, da se praćenjem vremenske prognoze moglo izbjeći da desetak napuštenih tramvaja bude okovano snijegom i ledom širom grada...? Ukoliko znamo da Sarajevo je Olimpijski grad kojem sniježne padavine nisu nepoznanica čak i u februaru mjesecu šta se to dešava ? Jeste rekordne padavine su zabilježene na Bjelavama, slažem se zaista ona grmljavina i sniježna oluja izgledale su zastrašujuće, no sve to nije opravdanje za izuzetno lošu reakciju zvaničnih vlasti i javnih preduzeća.
Vanredne sjednice održavane su kada je već palo prvih pola metra snijega, jeste ulagani su nadljudski napori od strane JKP Rad i tim ljudima i ovom prilikom naklon jer jedini su koji su bili na visini zadatka. No civilna zaštita je bolje da se odmah rasformira i da se oformi neka nova formacija koja treba da se stara o vanrednim situacijama. Treba dobrano preispitati kako se ulaže u mehanizaciju javnih preduzeća, kakva su tu vozila koliko stara i kakvi su sve talovi oko toga. Više su ljudi obični sa lopatama u rukama odlopatali nego što je to učinila cijela civilna zaštita koja je imala na raspolaganju mehanizaciju javnih i drugih preduzeća sa sve skupa povjerenicima. Da su samo se pojavili ti povjerenici, da su malo koordinirali, podijelili koju lopatu i koje šatorsko krilo ili tačke te rekli ljudima da se snijeg odmah počne odlagati u rijeku Miljacku gdje je to moguće, Sarajevo bi u roku 48 sati bilo funkcionalan grad ali istina manje romantičan...
Da se ne pitam kako je moguće da Klinika Podhrastovi bude odsječena od grada i kako ne postoji neki plan u takvim situacijama, da se ne pitam kako su ljudi na Jarčedolima, Mihrivodama, Sedreniku, Buća Potoku, Hrasnom brdu, Briješću, Điđikovcu ili Mejtašu deverali i kako su lopatali i/ili silazili po namjernice ili išli na posao...?
Ovaj snijeg koji nas je sve iznenadio izgleda u februaru, učinio je i nešto dobro, opet smo se malo zbližili, bacili smo tu i tamo koju lopatu i pokazali smo sebi da možemo i bez civilne zaštite osloboditi ulicu od snijega, pokazao nam je snijeg da možemo samo kad hoćemo.
Svakako pokazao nam je i drugu stranu medalje, svi naši zaštitnici i nazovi lideri su nesposobni, naše javne službe su neadekvatne i neopremljene, kako je moguće da Olovo ili Kladanj budu odsječeni od “svijeta”, Foča ili Han Pijesak, pa sve su to planinski gradići u kojima je normalno da pada snijeg, Sarajevo je također valjda naviklo da u njemu sniježi... problem je samo što nazovi menadžeri javnih preduzeća i njihovi jataci u liku i nedjelu političkih lidera (čitaj politikanata) nisu navikli da rade u našem interesu. Bili su načelnici opština slikali se izgledali odlučno i kao ekspeditivno, ali ni oni ne mogu da se izbore (čak i kada bi htjeli) sa čvrstom stranačkom disciplinom i stegom, sa kadrovskom i drugom politikom koja je u naša javna preduzeća u zadnjih najmanje dvadeset godina dovodila podobne kadrove. Da poslove su dobivali poslušnici, dajdžići, tetići, amidžići i njima slični, oni su u naše ime i na naš račun upravljali javnim preduzećima od opšteg interesa koja su onda u ovakvim situacijama nesposobna da djeluju (čak i uz koordinaciju civilne zaštite), pa moramo mi obični ljudi da se ufatimo lopata... kakvu Vama to poruku šalje ?
Zar opšti interes nije najmodernija grtalica za snijeg, zar to nije freza za razbacivanje snijega po mjesnoj zajednici (barem jedna), zar to nije nekoliko helikoptera koji će odmah reagovati kako bi se spasili ljudski životi. Zar to nije adekvatno opremljena gorska služba spašavanje koje se ne sjetimo samo kad snijeg ili voda dođu do grla, zar nije javni interes zimska služba koja će bez obzira na vremenske prilike ceste održavati prohodnim. Ne mogu sam sebe da uvjerim da javni interes nije profesionalna služba civilne zaštite čiji povjerenici znaju da animiraju, organizuju i koordiniraju aktivnosti na terenu... i koji na raspolaganju imaju adekvatnu opremu, alate, mašine i mehanizaciju....
Mi jedino možemo zahvaliti sebi samima, uvijek kad bilo je najgore sami sebi smo pomogli, vidjelo se i sada kad se lopatalo ko je ko, koga je pokvarila humanitarna i ko je kakav čovijek, neki su se opet isparili za vikend, neki su lopatali i štaš... opet je negdje lopata poskupila i da toliko se spomenula u zadnjih dan dva ta lopata, ko je imao dobru lopatu nije se plašio.. snijega. Bilo je pjesme, roštilja, zezanja, bilo je malo i na silu te bilo je i bola u leđima i mišićima dan poslije... no mi svoje otkopasmo auto, ulaz ili cijeli prilaz i pristupnu cestu...
Šta je u biti naš interes, čista cesta, dobra javna uprava, dobar zdravstveni sistem, sistem obrazovanja prilagođen potrebama naše djece, operativna o profesionalna služba civilne zaštite... ili ovaj haos koji nas okružuje... šta malo snijega učini čovijeku.. natjera ga da se zapita i preispita...
Grad jeste ljepši sa ovoliko snijega na sebi, ima svakako i dobrih primjera kao JKP Rad no opet sve su to naše pare, mi konačno trebamo početi cijeniti svoj novac koji putem poreza i drugih naknada izdavajamo i ne pitamo se šta dobijamo zauzvrat.... možda nas snijeg natjera da se zapitamo kad već voda u par navrata nije... i da zahtjevamo odgovornost !
Mada kad se ovoliki snijeg počne topit eto vode opet do grla.... samo da ih i ta silna voda opet ne iznenadi...
