Treba se dobro pripremiti, ja planiram kupit neki dobar šljem jer dno je izgleda konačno blizu, toliko sam ga prizivao, toliko isčekivao. No sada kada je prosto na dohvat ruke ja ga se počinjem pribojavati. Ne bojim se ja dna, više me je strah nas!
Sve oko nas propada ili je pak propalo, zahvaljujući šačici individua mi imamo privid normalnog života, da nam nije tih nekih pojedinaca ne bi imali sitnih radosti, bili bi uskraćeni za oskara i medvjeda, palme i koješta, ne bi gledali čak ni reprezentacije sportske ni takmičenja na kojima su ili za koja se pokušavaju izboriti. Ne bi bilo umjetnosti, kulture i inovacija,
Oko nas danas sve se ruši svi državni sistemi koji nama građanima i građankama trebju osigurati bilo šta ne funkcionišu ili to čine šarlatanski i neuspješno. Zdravstveni sistem na primjer ubija bolesnike ili im na samrti stvara još i dodatnu bol i patnju lošim bolničkim uslovima, te na porodicama ostavlja duboke rane i traume. Školski sistem nam edukuje male vojnike koji trebaju da se bore za neku našu stvar... pitam se evo i ovdje koja je to naša stvar i dodajem da ih edukuju na ko zna koji način u tri škole pod jedim krovom i u uslovima koji nisu svojstveni vremenu u kojem živimo i dječijim potrebama prije svega. Penzioni i drugi socijalni sistemi su u kolapsu i ukoliko ovo stanje potraje svi ljudi koji sada uplaćuju u penzioni fond neće se moći nadati penzijama. Transportni sistem ili javna preduzeća trebam li pitati sada ima li grijanja, kakav je pritisak vode, ima li struje i varira li napon... koliko sve to plaćamo i plaćate i svakako koji je to nivo usloga koji dobijamo ? Svakako treba se upitati otkud ovoliko pasa lutalica na našim ulicama (mnogih gradova u BiH) i otkud ovoliko maloljetnih prijestupnika .. čega su oni posljedica i otkud ih ovoliko...?
Šta reći o ponašanju službenika u javnoj upravi, ima li smisla navoditi drskost političkih elita i njihovo upropaštavanje nas i ove lijepe države, kakvu poruku poslati o stanju u društvu (budimo otvoreni tri društvanca etno nacionalna), kako onim koji ne vide pokazati u kakvim uslovima danas žive zemljoradnici, stočari i svi oni koji pokušavaju mjesec za mjesec sastaviti kraj sa krajem od svoga rada. Na njihov račun žive mesari, trgovci, probisvjeti i lupeži...
Sa druge strane vidimo sav raskoš i sjaj kleptonama i glumaca koji sebe nazivaju političarima i koji vode šest ili koliko već glavnih stranaka za koje mi kao svi glasamo jer čujem da se pozivaju vampiri na legitimitet i demokratsku tradiciju.... i vidimo njihove stranačke kolege i poslovne prijatelje kao i ostalu familijarno – rodno – geografsku svojtu kako nam se smješi sa naslovnica ili iz luksuznih zatamljenih limuzina...
Ovo sve je kao kratki “zipovani” uvod bez da sam spomenuo agresiju, veleizdaju i saradnju sa okupatorom te ponašanje “plavih kaciga” koji cijelo vrijeme samo bilježe i izučavaju nas kako se ponašamo mi u svemu ovome oko nas...
Poslije uvoda pitanja.... kako niko nije okupio deset ljudi ili samog sebe pa da zarobi nekog političara i da ga muči dok ovaj ne ubrza reforme u BiH, kako niko nikad nije upao u skupštinu neku ili parlament i rekao sad ili ćete napraviti promjene ili ću Vas sve izrokat. Nije se niko sjetio osim Zorana Čegara da razoruža kriminalce, oduzme im gudru i preda ih policiji, nije nas puno ni bilo kada smo na Perućcu pomagali da se nađu ostatci ljudi pobijenih i poginulih u zadnjih sto godina. Nema nikoga da se okupi da pomogne povratnicima tako što će napraviti cestu, sušaru, popraviti dom kulture i školu ili ih ponovo napravi, ima tu i tamo nekih humanitarnih akcija ali njih slobodno tumačim kao puko pranje savjesti koja je očigledno pod pritiskom. Kad treba znači afirmativno djelovati u zajedničkom interesu, pa i nasilno... niđe nas nema. Ukoliko znamo da kriminalci šetaju ulicama i da u zatvorima mjesta nema, zašto se navečer ili tokom cijelog dana ne okupimo u kvartovsku miliciju da čuvamo po smjenama kvart, trgovine, automobile, stanove, imovinu i živote... ni to ne činimo, trebamo isto tako znati da znači nismo kadri ni nešto masovnije očistiti potok, rijeku neku il proplanak sve to i ako se radi to čini nekolicina utopista i emotivaca.
Znamo zaprljat, što masovno što pojedinačno, znamo promijenit ulje u autu onako na potoku (kad nas kao niko ne gleda) i onda ulje skupa sa ambalažom baciti u isti taj potok. Ni kad je opuhano onomad sve poslije rata i kad je bila ona super privatizacija nismo se pokazali da volimo tvornice, pogone, skladišta i tekovine samoupravljanja, okanuli smo se ćorava posla, okrenuli smo glavu i imali smo neka pametnija posla.
Zadnji primjer onako super je zatvaranje muzeja i galerija, mi smo poslušali politikante i prestali smo ići u muzeje i galerije, prestati ćemo tamo voditi i svoju djecu te ćemo ih od malena učiti na turbo folk, sapunice, jeftinu hranu, polovnu garderobu i zagađenje samo da se ne bi zamjerili sa onima koje smatramo većim od sebe. Ti veći od nas su krivi za sve ono gore nabrojano (i ono što nisam) i mi se njima nismo spremni zamjeriti jer ih se bojimo i od njih prezamo. Jednostavno je to objašnjenje za sve gore pobrojane pretpostavke otimanja i zlostavljanja, iako smo debelo svjesni da sve znamo i da identifikovali smo krivce o tome stalno drobimo i gunđamo. Jednostavno paralizovao nas je strah i ima nešto u tom našem patrijarhalnom odgoju da nismo načisto i odmah nema konfrotacije sa većim od nas čak i ako je on kriv za masu naših problema !
Tek sad tema... ubilo je psa u Sarajevu i bacilo jadnička u kantu za smeće.. u gradu koji je bio pod najdužom opsadom divljaka i varvara u modernoj istoriji neko se našao hrabar da rješava problem pasa lutalica ubistvom iz vatrenog oružja jednog od njih i odlaganjem tijela žrtve u kantu za smeće. Nas se ubijalo, nazivalo nas se psima, na taj način oduzimalo nam se dostojanstvo, ponižavalo nas se i sve u svemu iz sveg tog zla koje nas je trefilo trebali smo nešto naučiti. No ovo nešto što danas živi u Sarajevu ili pak njime samo hodi šta je učinilo, aktom brutalnog nasilja, čega smo i sami bili meta, oduzelo je život jednom bespomoćnom stvorenju, kakvi smo i sami bili, i to je nesretno stvorenje onda (to nešto) bacilo u kantu za smeće, što se dešavalo i nama. Namjerno nisam imenovao to nešto što je učinilo ovaj grozan čin, to nešto za mene nije čovijek, ali pokazuje nam zorno kakvi smo danas 2012 godine !
Pokazuje nam to i podsjeća nas da smo spremni da se okupimo i bijemo bespomoćne, da smo spremni da pokazujemo mržnju prema malobrojnim i drugačijim, da smo spremni da se sukobimo sa svima onima za koje mislimo da su od nas slabiji... e to smo mi ! Naš humanizam i naša lekcija... su pali na ispitu, naša solidarnost toliko puta, jedinstva znamo da nemamo... nije rat ovdje bio tek onako, nije mali broj ljudi pobijen i nije mali broj poginuo, neki od tih ljudi bili su oni najbolji među nama u svakom pogledu te riječi ! Ubistvo psa, premlaćivanje homoseksulalaca, Roma, Hrvata, Srba, Bošnjaka, ostalih, jugoslovena, eskima i svih onih koji su po nečemu u manjini u BiH pokazuje meni da iz rata nismo ništa naučili. Da sada ne navodim sve primjere zatvaranja festivala, premlaćivanja, slanja prijetnji, prestrašivanja, da ne licitiram imenima i ubistvima jer bi se odužilo. Nasilje nismo odbacili, nismo ga se odrekli, jok uz adekvatno školsko i predškolsko obrazovanje nasilje se inteziviralo jer su i djeca postala nasilna !
Zaključujem, tolerantni smo prema neradu, korupciji, lopovluku, nasilju, bahatluku, krkanluku, neukusu, prostakluku, prema nepravdi, laži, neistini.. podilazimo jačim od sebe i svima onima koji imaju moć i način da nam kao naude, dok smo sa druge strane postali tako netolerantni prema lijepom, kulturnom, dobrom, tako nas nervira istina i tako se pasamo pravde. Prosto uživamo i jeste ne kaže se džaba kakav “narod” takva vlast, kad promijenimo sebe njih ćemo već sutra !
Molim sve one koji žele nauditi psima, da slikaju pse, da ih nahrane čime imaju, da ih ne udaraju i da na njima ne treniraju stroguću i frustracije, potom sastavite tužbu i tužite svoju lokalnu vlast uz priloženu sliku, to je način, psi su samo posljedica, psi su danas kao i svi mi samo posljedica vlasti koja se poziva na naše vitalne nacionalne interese.... moj vitalni nacionalni interes je da počnemo živjeti u državi bez nasilja, u državi u kojoj se poštuju ljudska prava i gdje su svi jednaki pred zakonom... to je moj vitalni nacionalni interes...., a koji je Vaš ?
