Cenzura je postupak nadziranja slobode izražavanja. Cenzura se može provoditi u širokom rasponu korištenih sredstava i postupaka, od uništavanja nepoželjnih sredstava izražavanja, preko brisanja ili precrtavanja nepoželjnih dijelova, do mijenjanja, izokretanja, odnosno falsificiranja onih dijelova koji se ne podudaraju sa svjetonazorom ili zakonskim odredbama vlasti ili urednika. Autocenzura za razliku državne označava cenzure ograničenja slobode izražavanja i slobodu objavljivanja, koju si sami nameću mediji, tisak i izdavaštvo. To se u kontekstu slobode medija smatra krajnje problematičnim procesom.
A kako to izgleda u Bosni i Hercegovini, kao primjer, mogu se izdvojiti mediji iz Federacije BiH koji autocenzuru vrše tako što urednici svjesno ili nesvjesno izbjegavaju izvještavati u svojim udarnim informativnim emisijama određene događaje jer bi mogle razljutiti ovdašnju vlast ili nadređeno preduzeće koje ih plaća.
O kojim medijima i kojim urednicima je riječ, nije potrebno navoditi sami će se prepoznati.
Naime, ovi mediji vješto to odrađuju jer te događaje objave u svojim dnevnim informativnim emisijama kada je većina gledalaca zaokupljena svojim obavezama, odnosno kada su na poslu.
Tako , recimo u udarnom večernjem terminu možete dobiti koji seknud samo ako izvršite samospaljivanje ili ti nedaj bože, kao Mevlid, izađete sa automatskom puškom i pucate po američkoj ambasadi.
Spaljivati se nećemo, niti ćemo pucati po američkoj ambasadi ali zato možemo „pucati“ po onima koji vješto izbjegavaju izvještavati javnost ograničavajući slobodu izražavanja.
U Bosni i Hercegovini je sve moguće, pa i poželjno kritikovati, a koliko će koristiti jedna ovakva kritika, nije ni bitno, bitno je da je istina.
foto:dugirat.com
Muhamed Pivić, Zenica
