U našem jeziku ne postoji lošije shvaćena i pogrešnije interpretirana riječ nego što je to „vlast“, i sve njene izvedenice, naročito „vlada“. U zemljama koje imaju slobodne i direktne izbore tako nešto kao „vlast“ ne postoji. Ponavljam, „vlast“ ne postoji. Ono što mi nazivamo „vlast“, u drugim zemljama nazivaju „javna uprava“. Riječ „vlast“ označava vlasništvo, posjed. Da, tokom prethodnih stoljeća feudalizma imali smo stvarnu vlast, feudalce koji su posjedovali i zemlju i ljude koji su na njoj živjeli. Možemo reći da je „vlast“ postojala i u jednopartijskom sistemu – u vidu jedine Partije, i njenih glavnih ljudi.
Međutim, sada imamo izbore na kojima mi svojom voljom biramo ljude, koji trebaju da rade ono što su nam obećali prije izbora. I koje možemo smijeniti na idućim izborima ukoliko nismo zadovoljni. Oni nisu vlast – čak ni u engleskom jeziku riječ koja se upotrebljava da označi „vlast“ je „government“ – u prijevodu „vodstvo“. Njihova nije ni ona kancelarija niti fotelja u kojoj sjede, a kamoli cijela zemlja i njeni ljudi. Dakle, prava istina je da na izborima biramo „vodeće ljude“, ili „izvršioce“ – ljude koji bi trebali izvršavati naše naloge, a ne „vladati“ nad nama. „Demokratija“ znači „vladavina naroda“ a ne vladavina osobe ili stranke koje smo izabrali. Oni su naše oruđe, a ne vlast. A oruđe kao i svako drugo – mi ga trebamo kontrolisati da radi ono za šta smo ga nabavili, i kada se „ofuca“ i prestane biti korisno – mijenjamo ga da ne bi izazvalo štetu. Ako je nabavljeno loše, mijenjamo ga čim primjetimo defekt. I naravno, sve dok nam je u rukama, držimo kontrolu nad njim – kao što ne bismo pustili čekiću ili testeri da rade bez nadzora, jer bez kontrole takvi alati mogu biti samo destruktivni, tako ne smijemo pustiti izabranim predstavnicima da žive u iluziji da su jači i važniji od naroda, i da mogu raditi bez znanja i kontrole naroda, jer sve dok mi vjerujemo u tu iluziju, ona će biti istinita.
I nikada, apsolutno nikada im ne smijemo dozvoliti da vjeruju da su oni „vlast“ i da nas posjeduju. A u našoj zemlji to nažalost vjeruju, jer to vjerujemo i mi sami. A vjerujemo u to samo zato što imamo naviku iz naše nedemokratske tradicije feudalizma i socijalizma – imamo naviku da na vlast gledamo odozdo prema gore, u našem svijetu postoji samo koncept „mi dole, a oni gore“, a „oni gore“ nisu niti su ikada bili dio nas, nego su odvojena kasta, „partija“, „političari“, „vlast“... Oni kojima aplaudiramo, ili protiv kojih pričamo za kafom – znaš, oni „političari gore na vlasti“ što su ovakvi i onakvi. Čak i kada se ljudi bune protiv njih, govore „dole vlada“, i time impliciraju da je vlada negdje „gore“. Sada vidimo i čemu služi taj čuveni uzvik „dole vlada“ – mi, narod, napravićemo presedan i spustiti sa visina trenutnu „vlast“ – samo zato da bismo „gore“ podigli neke druge ljude. Da budu opet „iznad“ nas. A jednom kada i oni budu „gore“, šta očekivati od njih, ako ne slično kao i od prethodnih? Zato nam ne valja ni demokratija, kao što nije valjao niti jedan sistem do sada.
I uz ovaj način gledanja, neće nam valjati niti jedan sistem u budućnosti. Ali evo ideje – umjesto da opet mijenjamo sistem, zašto ovaj put ne bismo promijenili navike? Zašto ne bismo promijenili perspektivu, i na „vlast“ malo pogledali „odozgo“? Za početak, treba u potpunosti odbiti uvredljiv pojam „vlasti“. Zovimo ih bilo kako drugačije, npr. javna uprava, ali nikada nekim pojmom koji asocira na „vlast“ i na „položaj gore“.
Treba odbiti da se prema njima odnosi kao prema vlasti – oni nisu naši gospodari – oni su naše sluge. Više ih nikada ni figurativno niti stvarno ne smijemo smatrati za ljude „iznad sebe“. Oni su se na izborima obavezali da će raditi određene stvari, i na to ih stalno moramo potsjećati. Izbori su ugovor između birača i izabranih, gdje se izabrani obavezuju da će raditi ono što su obećali u izbornom programu. Naručioci radova (birači) u bilo kojem momentu trajanja ugovora imaju pravo tražiti status, i ukoliko postoje zastoji, tražiti objašnjenje za njih! To je ispravan odnos između naroda i predstavnika koje bira narod, i jedina osnova na kojoj se može izgraditi podnošljiv državni sistem. Zato, dole „vlast“, i ova i svaka iduća.
