HN KANTON/ŽUPANIJA KAD ĆE BITI BOLJE?

  HN KANTON/ŽUPANIJA KAD ĆE BITI BOLJE? Hoće li uskoro biti bolje, pitaju se malobrojni građani i mnogobrojni malograđani u HNK/Ž, s obzirom da vlastodršci, tj. bogovi na zemlji to obećavaju već 15 godina. Mladi se ne pitaju, jer su već otišli, radnici i seljaci su u nestajanju, penzioneri spavaju ili se „pakuju“, dok žene šute. Neće biti bolje, kažem ja, zato što niko i ne radi na tome da bude bolje, posebno ne ovi „politički maloljetnici“. Niti jedan organ vlasti i nijedna stranka (stara, nova i najnovija), nemaju ekonomsku analizu uzroka sadašnjeg stanja u lokalnoj zajednici, problem još nije ni došao na dnevni red. Nema precizne dijagnoze stanja, nema lijeka ni terapije, pa nema ni ozdravljenja. Podaci neumoljivo pokazuju da u ovome bolesnom Kantonu/društvu raste broj nezaposlenih, broj samoubica, narkomana i prestupnika, da se smanjuje broj preduzeća, a povećavaju kriminal i nasilje. Sve u svemu, ovdje nedostaje ludnica, bolnica i zatvora. Ni jedna privatizacija nije u potpunosti uspjela, mada u Agenciji za privatizaciju i vladajućim strankama kažu da jeste i da treba vjerovati njima, a ne našim očima i stomacima. (Oni bi rekli da je operacija tj. privatizacija uspjela, ali su svi pacijenti umrli). Zamislite da je vlast  u stanju zatvoriti pet majdana kamena (zlata) u jablaničkom „Granitu“, zatvoriti konjički „Rudar“ i  „Šipad“, mostarsku fabriku duhana, firme koje su bukvalno u prirodi kopale (pravile) novac i to bez uplaćivanja obaveza državi (koncesije, PIO i dr.).Ali ni jedna inspekcija niti organ vlasti u BiH nije ih ni tjerao da uplaćuju?! A poslije toga pojavi se predsjednik Vlade i kaže da nema novca za penzije, školstvo, zdravstvo...?! Zajedničko se pretvorilo u nečije, krađa društvenog vlasništva uzdignuta je na pijedestal poduzetničkog poslovanja. Iza svega stoje vladajuće i druge stranke koje su formirane kao poslovni projekti, jer politika je u BiH najbolji biznis. U nadzorne odbore, komisije, banke, sva državna preduzeća dolaze podobni, koji stranačkoj vrhušci (tokom izbora) vraćaju usluge za postavljenja, bespovratne kredite i neplaćene koncesije. Poslovna carstva održavaju se za- hvaljujući državnom kapitalu, pri tome birajući najljepše i najveće riječi kojima se naciji - narodu objašnjava kako se danonoćno radi za njegove interese, istovremeno potkradajući ga. Usput, bezočno se ponavljaju neistine kao oblik usađivanja poželjnog mišljenja puku - stadu. Da li je populacija više iscrpljena i dokle će prihvaćati opravdanja i objašnjenja da je važno „da me krade moj“ tj. da Hrvate krade Hrvat itd. pa da sve ostaje među Hrvatima/Srbima/Bošnjacima? Iza navodne brige za vjeru i naciju krije se kriminal, dragi moji birači, strah od demokratije i promjena. Kad će biti bolje? Pita se puk, koji ne vidi da vođa koji je slijep i «pun k'o brod», problem ne vidi i ne osjeti naše siromašenje. Mirsad Ćukle